Croatia in Present Continous

#01

Croatia is a special case of a country in which government does not listen to the will of its people.

But it is not big wonder, because it emerged from under the iron curtain after the fall of Berlin Wall and a heavy titoist dictature …

It is also somehow understandable if we are taking in account that it emerged after thousand years, after tragic death of late croatian king, Petar Svačić in the Battle of Gvozd Mountain (today Petrova Gora i.e. Peter’s Mountain, in central Croatia,) which took place in the year 1097, between the army of Croatian king Petar Svačić and King Coloman I of Hungary., and having some elements of statehoodness and Crown address in Austro-Hungarian superstate, beign forged in a bloodiest agression in newer history of Europe, and out of serbian dominance hidden behind communist panslavic propaganda of ‘brotherhood and unity’. And because of different cultures unconnectable – Serbs beign six hundered years under Turk’s occupation – and for their inherent bizantine mentality …
emojnarodelb
After death of the first President of the modern and democratic state of Croatia, dr. Franjo Tuđman, in 1999., Račan (SDP, late communist leader of SKH, Unity of Communists of Croatia), came on power in 2000, who made largest administrative cleansing ever known in post-war Europe …

Than came Sanader to continue the so called ”detuđmanisation” – gradualy returning of Croatia in pre-war undemocratic period and under domination of a citizen minority over greater peoples majority …

”Sanader prepared everything to them, ‘with a little of a breeze’, Jaca pushed a bit, Milanović cookadoodledooed some for the finish … and ‘let the devil takes it all’, celebration is allover and everyone’s full of happiness and joy!

And People? Who cares about People!

#2

Udar na Ustav je uvod u građanski sukob jačega intenziteta?

”Do naroda, građana, radnika, sindikata, stručne javnosti, pa ni do svojih birača nimalo ne drži …                                                                       Aktualna vlast skoro sve pokušava riješiti silom …                                         Nema o važnim problemima ni razgovora, a kamo li težnje za konsezusom.                                                                                                                   Od početka referendumske akcije građanske inicijative „U ime obitelji“ znali smo i o tome ovdje pisali, uporno i stalno, kako će Kukurika učiniti baš sve da onemogući iskazanu narodnu volju, na svaki način, makar to bilo i protuustavno. Uostalom narod je za Partiju i partije uvijek bio ništa, uopće ga ne doživljava, jer jedino ona (Partija) sve zna, može i hoće.                                                                                                  … usuprot stajalištu Ustavnog suda još uvijek nije sigurno da će se referendum o definiciji braka uopće održati, odnosno o njemu će i nakon što se provede i ma kako „narod“ na njemu odlučio, konačnu odluku donijeti takvi kao Peđa Grbin …”

”Kukurika je otpočetka udarila na zakone, nit ih se drži „ko pijana plota“, niti su oni za nju „Sveto pismo“ već s njima postupa tipično boljševičko-staljinistički: što joj je volja. U međuvremenu se dočepala i Ustava RH pa i njega krenula čerupati, bušiti i čerečiti. Ustav? On je za nju jedno ništa, pa će ga prekrojiti po svojoj čistoj volji, uz malo nužne trgovine do dvotrećinske većine.
ustav-HR_31
Od početka referendumske akcije građanske inicijative „U ime obitelji“ znali smo i o tome ovdje pisali, uporno i stalno, kako će Kukurika učiniti baš sve da onemogući iskazanu narodnu volju, na svaki način, makar to bilo i protuustavno. Uostalom narod je za Partiju i partije uvijek bio ništa, uopće ga ne doživljava, jer jedino ona sve zna, može i hoće. Prema tome i usuprot stajalištu Ustavnog suda još uvijek nije sigurno da će se referendum o definiciji braka uopće održati, odnosno o njemu će i nakon što se provede i ma kako „narod“ na njemu odlučio, konačnu odluku donijeti takvi kao Peđa Grbin.

Ne ćete se vi „narode“ nama ovdje, pored žive Partije, igrati referenduma! A ubuduće, ubuduće će vidjeti što s tm referendumima uopće činiti, možda to ukinuti. Neka nikoga ne zavara onaj Dragan Zelić iz Gonga koji je fol za referendum, on je naime protiv samoga referendumskog pitanja, traži samo lukaviji izlaz i kako zadati smrtni udarac građanskoj inicijativi. „Civilnjak“ jedan, da „civilinjak“… Velika većina pravnih stručnjaka govori kako je riječ o ustavnoj krizi, no ne bih s Grbinima trijebio pravničke buhe. Naravno da je riječ i o ustavnoj krizi, ali mene brine trenutak kad bi ova, i niz drugih „kriza“, mogla prerasti u nešto što će dobiti obrise građanskog rata. Kad ga nije bilo jučer, iako su se o njemu tako zgodimice izjašnjavali i Milanović i Josipović, zašto ga ne bi bilo sutra?

”Silom se ušlo u tzv. registar branitelja, silom se uveo sporni zdravstveni odgoj u škole, čak i nakon intervencije Ustavnog suda, silom se mijenja Zakon o radu… Po još nezaliječenim ratnim vukovarskim ranama Vlada „vrti“ nekakvim dvopismenim pločama demonstrativno ih prikucavajući na državne zgrade. Rasprodat će sve, pa i autoceste, itd.”

Aktualna vlast skoro sve pokušava riješiti silom, kao da složene društvene probleme reže tupim zahrđalim nožem. Nema o važnim problemima ni razgovora, a kamo li težnje za konsezusom. Krenulo se sa specijalcima na seljake, u međuvremenu selo zamire, a poljoprivreda na selu se gasi, poticaji se ne isplaćuju iako se tvrdi suprotno. Silom se ušlo u tzv. registar branitelja, silom se uveo sporni zdravstveni odgoj u škole, čak i nakon intervencije Ustavnog suda, silom se mijenja Zakon o radu… Po još nezaliječenim ratnim vukovarskim ranama Vlada „vrti“ nekakvim dvopismenim pločama demonstrativno ih prikucavajući na državne zgrade. Rasprodat će sve, pa i autoceste, itd.

Do naroda, građana, radnika, sindikata, stručne javnosti, pa ni do svojih birača nimalo ne drži. Povlači se tek pred EU-om kao u slučaju Zakona o policiji, izaplotnog lex Perkovića, iako se muljanje, pa i ustavno glede njega nastavlja, i malčice kod Zakona o HRT-u. Nastavi li vlast ovom „trasom“ moglo bi biti žestoko pri čemu treba imati na umu da će Partija(e) učiniti sve kako bi sačuvale vlast, što koštalo da koštalo. Državnom „mašinom“ vladaju, čiste ju i glancaju, mijenjaju „dijelove“ za „dugi marš“ na vlasti. Mediji su tu, opća zarazna društvena apatija već je u stadiju depresije, ide im na ruku, slabašna i skoro nikakva oporba… i da dalje nepotrebno ne nabrajam. Sve je i više nego jasno i bistro. Ostaje nam jedino čekati i promatrati hoće li „kvantitet“ svih tih „kriza“ prerasti u „kvalitet“ žešćega građanskog sukoba, kada i kakvoga intenziteta.”

IZDVOJENO MIŠLJENJE:

”… Oni nama spremaju rat. Ne će demokratskim putem sići s vlasti.”

”… OLUJA bez krvi.Neka se organizira štrajk u svim hrvatskim gradovima …, dok vlada ne bude više Vlada.”

Source: Hrvatski Fokus, ”Prijeti nam građanski rat”
Objavljeno petak, 01. studeni. 2013. 00:00

#3

Zašto je hrvatski predstavnik redovito inferioran u susretu sa srbijanskim?

Susret u kojem zapravo Srbija nameće dnevni red, susret sa kojeg Josipović ide kući praznih ruku, susret u kojem se morao ispričavati zašto još nismo povukli tužbu za genocid, susret sa kojeg nije donio jednu šaku zemlje sa otetih vukovarskih ada, susret sa kojeg nije donio mapu jedne jedine minirane njive, susret sa kojeg nije donio vijest o tijelu jednog jedinog nestalog Hrvata, susret sa kojeg nije donio čak niti jednu jedinu sliku od šlepera pokradenog kulturnog blaga?

ultanacsoc

Upravo je nevjerojatno da u svim susretima sa svojim kolegama u Beogradu hrvatski predstavnici pokazuju kako im uporno nedostaje svijesti i odgovornosti da nastupaju i govore u ime upravo od srbijanske agresije tisuća ubijenih i desetaka tisuća ranjenih Hrvata! Od koje je neke možda snajperom osobno pogodio današnji srbijanski predsjednik Nikolić poznat po tome da je kao četnik ratovao po Slavoniji!

igranakarađorđ

Kako je moguće da se uporno ne razumije da predstavljanje Hrvatske u razgovoru sa Srbijom, a u kontekstu nerješenih pitanja, traži posve drugačiju intonaciju, drugi tekst i drugi pogled? Kako je moguće da susret hrvatskog predsjednika koji predstavlja krvavu žrtvu četničkog pira i srbijanskog predsjednika koji je osobno pucao po Hrvatima u tom ratu ispadne tako bezličan? Susret u kojem zapravo Srbija nameće dnevni red, susret sa kojeg Josipović ide kući praznih ruku, susret u kojem se morao ispričavati zašto još nismo povukli tužbu za genocid, susret sa kojeg nije donio jednu šaku zemlje sa otetih vukovarskih ada, susret sa kojeg nije donio mapu jedne jedine minirane njive, susret sa kojeg nije donio vijest o tijelu jednog jedinog nestalog Hrvata, susret sa kojeg nije donio čak niti jednu jedinu sliku od šlepera pokradenog kulturnog blaga? Srbija toliko poštuje Josipovića i Hrvatsku da pola zastupnika u srbijanskoj skupštini uopće nije došlo u skupštinu dok je on govorio! Što su naši mediji vješto prikrili, pa se ponovo postavlja pitanje imamo li HRT ili JRT, imamo li mi ovdje hrvatske dnevne novine ili podlistak beogradskog tiska? Zašto su gotovo svi izvjestitelji sakrili činjenicu da je Josipovića dočekala poluprazna vijećnica beogradske skupštine, a naglašavali su pompozno da je to eto prvi govor jednog hrvatskog predsjednika u srbijanskom parlamentu? Da, bio je to prvi govor hrvatskog predsjednika u srbijanskoj skupštini, ali pred polupraznim gledalištem! A susret je odgađan mjesecima tobože da bi se dobro pripremio i da bi Nikolić promijenio svoja stajališta! Niti je susret dobro pripremljen, niti je Nikolić revidirao svoje četničke stavove. Po agencijskim izvješima Nikolić je faktički „napao“ Josipovića da zašto još nismo povukli tužbu za genocid, a Josipović nije skupio čak niti toliko hrabrosti da je odbrusio Nikoliću na tu provokaciju, nego je zapravo prebacio krivnju na Milanovića: da o tome odlučuju Vlada i parlament! A onda smo se još morali i ispričavati zbog problema sa dvojezičnim tablama i kleti da ćemo do zadnje kapi krvi poštivati ustavni zakon o manjinama! Umjesto da zatraži prije tog susreta konkretna rješenja vezana uz vukovarske ade, umjesto da dođe sa timom stručnjaka koji tamo sa drugom stranom raspravljaju o adama, umjesto da je došao sa popisom otetog kulturnog blaga i ultimativno tražio povratak otetog, Josipović baš niti jedan takav potez nije povukao. Nego je za ade nježno dometnuo da ako pregovori ne budu išli (ni nema ih!!!) da bi se onda morali poslužiti modelom koji je upotrebljen u problemu sa Slovenijom, dakle arbitražom. Kakav nježni diskurs u razgovoru o otetoj zemlji i u razgovoru sa četničkim ratnim snajperistom?! Da, jedino u čemu je otvoreno Josipović nastupio bilo je pitanje nestalih, ali i u toj temi ima neadekvatan pristup. Dok god to pitanje ne postavi u okviru nekog ultimatuma, traženjem otkopavanja nekih lokacija za koje se sumnja da kriju nestale, niti tu se ništa neće dogoditi. Bio je to susret koji ništa novoga nije donio Hrvatskoj. Ništa!

Zašto afirmiramo lažnu Nikolićevu evropsku pozu kad se radi o notornom četniku?

S druge strane taj je susret afirmirao lažnu Nikolićevu evropsku politiku i još lažniju pozu mirotvorca. Nije doduše fučkao dok je svirala himna, nije udario Josipovića, nije ga vrijeđao niti psovao. Ako to pišemo pod novom evropskom Nikolićevom politikom, jer četnici se obično tako ne ponašaju u susretu sa Hrvatima, onda je on postao evropljanin. Naime, čovjek koji je bio Šešeljev pomoćnik i zamjenik ne može se gledati u drugim kategorijama. Hrvatski predsjednik nikada, ali baš nikada dok se ne ispune svi preduvjeti koje tražimo ne bi trebao sjesti za stol sa Šešeljevim nasljednikom. Ne zbog neke lažne hrvatske nadmoćnosti nego zato jer su naši zahtjevi civilizacijski elementarni i oko njih ne bi smjelo biti pregovora. Tražimo tijela mrtvih, tražimo oteto kulturno blago, tražimo povrat zemlje koja je i katastarski naša! Kako se oko tih pitanja uopće može pregovarati i trgovati? Sve te probleme donijela je srpska agresija za čijeg trajanja je Nikolić bio četnički dragovoljac po Slavoniji! A ništa od naših uvjeta koje je ispisala srpska agresija ne dobiti i pristati na susret sa krvnikom, to mi se čini mimo svake političke pameti. Zato jer time bildamo Nikolićev image koji ne postoji, zato jer legaliziramo njegovo četništvo što će se upravo nama prvima obiti o glavu i zato jer relativiziramo i naše zahtjeve i naše patnje. Ništa ne dobivamo, samo gubimo i još smo bili u nužni ispričavati se za tekstove u knjigama glede rata.Tretirate nas kao okupatore i četnike reći će Nikolić, ali kako da ih tretiramo kad su nas okupirali i kako da ih tretiramo kad se baš on ponosio da je četnik?! Ali, zato su Srbi zadovoljili svaku formu koju je očito hrvatska strana tražila: famozni susret gospodarstvenika, koji dakako ništa neće donijeti niti promijeniti i pokaznu vježbu zajedničkog posjeta hrvatskom selu Tavankut u Vojvodini. Gdje su hrvatska djeca po prvi put nakon 22 godine dobili udžbenike na hrvatskom jeziku. I to se piše kao uspjeh?? Kad Josipović vodi Tadića u sela pokraj Knina onda je to doista evropski kulturni posjet: Josipović je istinski predan zaštiti manjina i svakoj kulturnoj autonomiji, a Tadiću je taj posjet dobra pokazna vježba. Ali, kad Nikolić koji je u ratu čučao po slavonskim kukuruzima ne bi li zaklao kakvog Hrvata, stiže sa Josipovićem u Tavankut da demonstrira ono što nema, brigu o Hratima, onda to nije samo blasfemično.To je još gore: pristajanjem na tu lažnu predstavu Hrvatska zapravo pomaže Nikoliću u foliranju Zapada da je on pravi demokratski lider. Mi na našoj prolivenoj krvi o kojoj uglavnom šutimo, dajemo alibi Nikoliću kojeg on nema niti će ga ikada imati. Čovjek je ponosni četnik i točka! Čak i da Josipović mora igrati ove igre zbog pritiska izvana nema te svjetske sile makar se zvala i SAD koja ne bi razumijela da je Josipović postavio nekoliko elementarnih obaveznih preduvjeta za ovaj susret. Da ne sramoti sebe i sve nas!

Jovanovićev projekt ‘regionalnog sveučilišta’ perfidno će prisiljavati našu djecu da studiraju u regiji

Ono o čemu se nakon ovog susreta prestidljivo govori jest potpis ugovora o suradnji našeg i njihovog fakulteta političkih znanosti. Naravno da je svaka znanstvena suradnja već načelno dobrodošla, no ta dva fakulteta su uz časne iznimke, u komunističkih 50 godina izbacili sve moguće, u Hrvatskoj tumače i lidere jugoslavenstva, u Srbiji učitelje velikosrpstva. Nabrojite mi tri profesora zagrebačkog fakulteta političkih znanosti koji su se zdušno i predano bacili na posao stvaranja hrvatske države kad je to bilo najteže! Ali, zato tamo imate na šlepera tumača jugoslavenstva, socijalizma i titoizma. Hoće li sutra na traci izbacivati lidere regije? Do ove suradnje zapravo dolazi nakon što je ministar Jovanović sa svojim beogradskim kolegom na dan nogometne utakmice Hrvatska-Srbija, javnosti prezentirao da kreće projekt stvaranja „regionalnog sveučilišta“ što je nakon lex Perković i nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar uvjerljivo treći najodiozniji politički projeki ove vlasti. Naime, Hrvatska je ušla u Evropsku Uniju i zbog toga jer i svoju znanstvenu suradnju preferira sa Zapadom. Ili ćemo biti u Uniji, a imati zajedničko regionalno svečilište na Balkanu? No, ako nam djeca i moraju ići van studirati, žele li roditelji da idu u Kragujevac ili u Beč? Po čemu je hrvatski nacionalni i obrazovni interes da umjesto u Beč, Milano ili Berlin naša djeca idu studirati u Beograd, Kragujevac ili Novi Sad? Jer zajedničko regionalno sveučilište će sasvim sigurno stimulirati takvu studentsku razmjenu,to je i smisao priče zar ne? Pita li se netko po čemu bi tamošnji fakulteti mogli biti kvalitetniji za studiranje od bečkih, milanskih ili pariških? Po naobrazbi, po profesorskom kadru, po tradiciji, po stupnju povezanosti gospodarstva i znanosti? Ne, oni mogu biti samo jeftiniji i to tako da ih država baš u segmentu regionalnog povezivanja dodatno sufinancira kako bi potaknula baš takvu suradnju. Hoće li se uskraćivanjem novca nekim fakultetima u Hrvatskoj zapravo neizravno stimulirati da se određene fakultete odlazi studirati u Beograd i obratno? Je li to novo znanstveno bratstvo i jedinstvo? Do kuda seže ta manijakalna ljevičarska zaljubljenost u regiju u kojoj se oni ponašaju kao pravi narkomani Jugoslavije! Koji perverzni mozak je to u trenutku kad smo ušli u Uniju, mogao smisliti? Hrvatska jednostavno mora jačati svoju znanost i svoje obrazovanje i u tom smislu suradnju, tijesnu suradnju, sa najboljim evropskim fakultetima. Sad kad smo u Uniji to je puno lakše. Ali, pazite perverzije: sad kad smo ušli u Uniju,osim onoga što po crti članstva u Uniji „moramo“, ne događa se niti se stimulira taj proces većeg povezivanja sveučilišta hrvatskih i onih u Uniji. Ne odlazi Jovanović u Beč, Milano ili Graz na potpis ugovora o suradnji sveučilišta, nego odlazi u Beograd po takav potpis! Premda smo ušli u Uniju ovdje se događa posve obratan proces, povratka studiranja širom Jugoslavije putem ostvarivanja projekta “Regionalnog sveučilišta“??? Ima li netko normalan u našoj vlasti i ima li tamo netko tko voli ovu zemlju? Ili postoje samo nacionalno indiferentni i oni koji nisu prežalili Jugoslaviju?

Autor: Tihomir Dujmović

Datum: petak, 18. listopada 2013. u 10:53

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s